Ljeti, kada se sve stopi u prekrasnu tirkiznu boju, ili tijekom jeseni kada lišće na drveću poprimi nijanse žute, narančaste, smeđe ili crvene…
„Kada dođu u Hrvatsku, u prosjeku ostaju tri do sedam dana. Pokušati vidjeti cijelu Hrvatsku u tjedan dana – to je nemoguće! Zato se većina naših turističkih itinerara temelji isključivo na najpoznatijim i najrazvikanijim ljepotama Hrvatske. No zanimljivo je to da većina naših gostiju nikada ne vidi ta skrivena čuda, jer jednostavno nemamo dovoljno vremena da ih u tako kratkom razdoblju odvedemo na ta mjesta.“
Razgovarati s iskusnim turističkim vodičem i slušati njegove priče bilo je pravo zadovoljstvo. Osamnaest godina je u ovoj industriji. Osamnaest godina svakodnevno pokazuje ljepote Hrvatske našim gostima. I nakon osamnaest godina, stalno je ponavljao koliko mu je žao što gosti zbog kratkog boravka propuštaju vidjeti toliki dio Hrvatske.
„Primjerice“, nastavio je, „pogledajte Plitvička jezera. Osnovna tura koju doživi većina posjetitelja vodi samo oko Donjih jezera – tri manja i jednog velikog. To je lijepa tura, ali Plitvička jezera čini ukupno osamnaest jezera (šesnaest imenovanih i nekoliko bez imena). Osamnaest! A oni vide samo četiri.“
Izvor: Unsplash
„Jesu li svih osamnaest jednako lijepa i zanimljiva?“ upitao sam.
„Ne, ne. Vidjeti svih osamnaest ne bi bilo jednako zanimljivo, ali jedan dio Gornjih jezera je zaista spektakularan. Nakon što prijeđete veliko jezero električnim brodom, nađete se okruženi prekrasnim slapovima kroz koje doslovno prolazite. Čar Plitvičkih jezera je u malim slapovima i pješačkim stazama. Vidite i veliki slap, ali to se ne može uspoređivati s Niagarinim slapovima ili sličnima. Ne – čar i ljepota Plitvičkih jezera leže u stotinama malih slapova kroz koje prolazite, posebno dok obilazite Gornja jezera.
Izvor: Pixabay
Nakon što prođete tim dijelom, nađete se kraj drugog, manjeg jezera. Odjednom sve utihne. Iz prostora gdje je sve šištalo i odzvanjalo zvukovima vode, skrenete i dođete do mirnog jezera, gdje vas tek poneka ptica s vremena na vrijeme pozdravi – i ništa više. Sve dok ne prijeđete još stotinjak metara, a tada ga ugledate. Mali slap, visok možda pet metara, ali čar je u tome što prolazite točno ispod njega! I nakon što osjetite kapljice vode na licu, ulazite u završni dio rute kroz Gornja jezera.
Opet mali slapovi, ovaj put u kombinaciji s prirodno oblikovanim bazenima, drvenim mostićima, drvećem i stijenama. Ljeti, kada se sve stopi u prekrasnu tirkiznu boju, ili tijekom jeseni kada lišće na drveću poprimi nijanse žute, narančaste, smeđe ili crvene… Čak ni najbolji umjetnik na svijetu ne bi mogao zamisliti takav prizor prirode. Jednostavno oduzima dah. To se mora vidjeti uživo da bi se shvatila njegova ljepota.“
Izvor: Pixabay
U tom trenutku bilo je stvarno – u njegovom oku ugledao sam suzu.
„Pa zašto onda turističke agencije ne nude takve ture?“ upitao sam, tražeći maramicu u džepu.
„Ah, nemojte me krivo shvatiti – nude ih! Ali, kao što sam rekao na početku, većina naših gostiju nema vremena za takve ture. Moraju vidjeti obalu. Srednjovjekovne gradove i slično. Tako jednostavno prođu pokraj Plitvičkih jezera, a da nikada ne upoznaju njihovu pravu ljepotu.“
Izvor: Unsplash
„Da, razumijem“, odgovorio sam. „Jesu li Gornja jezera Plitvica jedino skriveno čudo Hrvatske, po vašem mišljenju?“
Pogledao me iznenađeno. „Naravno da ne! Želite li čuti još? O njima bih mogao pričati danima i noćima!“
Naravno da sam želio čuti još! Tako smo naručili još jednu kavu, on je nastavio pričati, a ja sam otkrivao sve više i više skrivenih dragulja moje prekrasne Hrvatske.
